Stigli smo u Palmiru – grad drevne slave, sada razrušen ratom. Nekada biser pustinje, danas bez ijednog smještaja za putnike. Postoji samo jedan restoran, i upravo tu smo pronašli nešto što se ne može uništiti – ljudsku dobrotu. Vlasnik restorana, iako nas je vidio prvi put u životu, pozvao nas je da prespavamo kod njega doma. Bez pitanja, bez oklijevanja, jednostavno iz čiste gostoljubivosti. I onda kažu da je svijet hladno mjesto. U Siriji, čak i nakon svega, stranci nisu stranci – oni su gosti.