Ženska tijela su arhiv generacijske i kolektivne traume 🧷https://libela.org/sa-stavom/zenska-tijela-su-arhiv-generacijske-i-kolektivne-traume/ Naša nova suradnica Elena je bila na masterclassu redateljice, kustosice i istraživačice Kumjane Novakove. Na njemu je prikazan dokumentarni film "Šutnja razuma". 📍Radi se o forenzičkom eseju konstruiranom kao performativna filmska studija prvog slučaja Haškog tribunala u kojem su izrečene presude o ratnom silovanju kao obliku mučenja i o ratnom seksualnom ropstvu kao zločinu protiv čovječnosti. 📍Novakova se pita kako razviti filmski jezik koji dolazi iz same arhive te propituje hijerarhije filmske forme. Treba li stvoriti jezik koji se suočava s hijerarhijom arhiva? 📍Naime, primarni subjekt arhiva, moć koja organizira arhiv je počinitelj. Sve je podređeno njemu. Upravo zato se u “Šutnji razuma” stvaraju praznine, procjepi koji oslabljuju nasilje. 📍Glas preživjelih je taj koji krši dominantnu arhiva, dominantu sistema i patrijarhata.