🌿 SNAGA TOPLE PORUKE I VEZA KOJE TRAJU 🌿 Ko te istinski voli, javit će ti se prije ili kasnije. S vremena na vrijeme razmijenit ćete poneku toplu poruku, a ako nekome nije stalo, koliko god se trudio oko njega, nećeš biti primijećen. Maloprije mi se javio šejh kod kojeg sam učio Kur'an prije desetak godina. Čujemo se nekoliko puta godišnje, a s vremena na vrijeme javi mi se i profesor koji mi je predavao arapski jezik na Institutu za učenje arapskog jezika. Njihove poruke me razvesele, probude u meni želju da slijedim njihove savjete i širim plemenitost među ljudima. Nije dovoljno reći: "Podučio sam te" ili "Naučio si kod mene". Ponekad je važno javiti se svojim učenicima, kolegama i prijateljima, da osjete tu pažnju i ljubav. Ljudi koji podučavaju – bilo da su učitelji, profesori, imami, majstori zanata, doktori, treneri ili neki drugi stručnjaci – imaju priliku ostaviti trag u srcima onih koje podučavaju. Jedna topla riječ podrške, jednostavno pitanje: „Kako si?“ ili sjećanje na zajedničke trenutke, može biti snaga koja nekoga podstakne na dobro, trud i uspjeh. Koliko samo ima ljudi koji su zaboravili svoje učitelje i profesore, one koji su ih naučili prvim harfovima, prvim riječima na stranom jeziku, ili one koji su im svojim savjetima usmjerili životni put. Znanje se može prenijeti kroz knjige, ali ljubav prema znanju prenosi se srcem. Zato, ako si ikada bio učitelj, predavač, instruktor ili mentor, nemoj zaboraviti svoje učenike. Pošalji im poruku, podsjeti ih na ono što ste zajedno prošli i pruži im riječ podrške. Nekada ta poruka može biti razlog da nastave dalje, da ne posustanu kada ih život pritisne. Koliko je samo ljekara koji su liječili hiljade pacijenata, ali oni koji se jave i nakon što je bolest prošla i pitaju: „Kako ste sada?“ – ti ljekari ostaju u srcima zauvijek. Koliko je učitelja koji su podučavali generacije, ali oni koji svojim bivšim učenicima pošalju poruku podrške pred ispit ili životni izazov, ostaju upamćeni kao pravi učitelji života. Često zanemarimo te male geste, misleći da su nevažne, a upravo one grade mostove povjerenja, poštovanja i ljubavi. Sjetimo se i svoje rodbine – roditelja, braće i sestara, amidža i daidža, tetaka i halja. Oni su nam Allahovom mudrošću dati, i njihova prava ne prestaju s vremenom, udaljenošću ili obavezama. Jedan poziv, jedna posjeta, jedna poruka može im donijeti radost koju ne mogu zamijeniti ni sve bogatstvo ovog svijeta. Koliko puta roditelji požele čuti glas svog djeteta, a ne javi im se danima. Koliko puta amidža ili tetka pomisle: „Sjetit će me se danas“, pa večer provedu u tišini čekajući da telefon zazvoni. Nemojmo biti od onih koji se jave samo kad nešto trebaju. Održavanje rodbinskih veza nije samo običaj, to je ibadet koji donosi bereket u život. Roditelji ne žele tvoje poklone ni tvoja bogatstva. Oni žele tvoju pažnju, tvoje vrijeme i tvoju toplu riječ. Sjetimo se kako smo nekada njima trčali u naručje zbog jedne ogrebotine na koljenu, očekujući utjehu i brigu. Sada oni čekaju da im se javimo, da ih pitamo jesu li dobro, treba li im nešto. Možda baš jedan naš poziv umiri njihovo srce i vrati im osmijeh na lice. Održavanje rodbinskih veza nije samo stvar bontona, to je emanet koji nam je povjeren. Naša braća i sestre, amidže i daidže, tetke – svi oni imaju svoje mjesto u našim životima. Nemojmo ih zaboraviti zbog užurbanosti, posla i obaveza. Nekada jedna kafa s amidžom ili jedno sjećanje na prošlost s tetkom može biti razlog da im danima srce bude ispunjeno radošću. Imam koji se javi svom bivšem džematliji, učiteljica koja pozove svog bivšeg učenika da vidi kako mu ide u životu, doktor koji pita pacijenta kako se osjeća nakon terapije – svi oni pokazuju plemenitost srca i iskrenu želju da budu od koristi drugima. Takvi ljudi se ne zaboravljaju. Njihove riječi, njihova pažnja i njihova ljubav ostaju duboko urezane u našim srcima. Isto tako, sjetimo se da ne obećavamo ono što ne možemo ispuniti. Previše puta sam doživio da mi ljudi govore lijepe riječi, obećavaju pomoć, a kada bih zaista zatrebao pomoć, jednostavno bi nestali. Riječi su lahke na jeziku, ali teške kada ih treba pretočiti u djela. Zato budi od onih čija djela govore više od riječi. Pouke i poruke: 1️⃣ Njeguj veze sa svojim učiteljima i učenicima. Znanje se ne prenosi samo kroz lekcije, već i kroz ljudskost i toplinu odnosa. Učitelji pamte učenike koji cijene njihovo znanje, a učenici pamte učitelje koji su ih podržavali. 2️⃣ Održavaj rodbinske veze. Roditelji, braća, sestre, amidže, daidže, tetke – oni su tvoji korijeni i tvoje sidro u ovom prolaznom životu. Svaka posjeta, svaki poziv i svaka poruka znak su da cijeniš Allahov dar porodice. 3️⃣ Ponekad je jedna poruka dovoljna. Poruka: „Samo da vidim kako si“ može nekom uljepšati cijeli dan, pa i cijeli život. Ne potcjenjuj moć iskrene pažnje. 4️⃣ Drži se svojih obećanja. Bolje je reći „ne mogu“ nego nekoga ostaviti u iščekivanju. Riječ je emanet koji se ne smije olahko davati. 5️⃣ Ne budi od onih koji se javljaju samo kada nešto trebaju. Pravi prijatelj je onaj koji se javlja i onda kada ništa ne traži. Iskren odnos ne temelji se na interesu, već na međusobnom poštovanju i pažnji. 6️⃣ Radi sve iskreno radi Allaha. Ako te srce vuče da učiniš dobro djelo, učini ga bez očekivanja zahvale. Ono što se radi radi ljudi, brzo iščezne, a ono što se radi radi Allaha, ostaje i na ovom i na budućem svijetu. 7️⃣ Ne zaboravi svoje roditelje. Njihov osmijeh, dova i zadovoljstvo donose bereket u tvoj život. Njihov glas je bio tvoj oslonac kada si bio dijete, sada neka tvoj glas bude njihova radost. Na kraju, sjetimo se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko želi da mu se poveća opskrba i produži život, neka održava rodbinske veze.“ (Buhari i Muslim) Dobro se uvijek vraća, samo je pitanje vremena. Možda tvoja jedna poruka danas nekome promijeni život nabolje, a tebi donese hajr kada ti bude najpotrebnije. http://bit.ly/esinanovic http://bit.ly/ervins http://bit.ly/ervin_s