Danas sam otišao u bolnicu da izvadim krv, prateći uobičajenu proceduru, kao i svaki put ranije. Ušao sam s papirom na kojem su bili kodovi za analizu. Prišao mi je mladić, uzeo papir i pripremio mjesto na ruci za vađenje krvi. Nikada do sada nisam imao problema s ovom procedurom – vene su mi uvijek bile jasno istaknute, pa nije bilo potrebe za traženjem. Međutim, čim je stavio iglu, osjetio sam jaku, prodornu bol. Nastavio je gurati iglu dublje, a bol se pojačavala. Osjetio sam kako mi se boja lica mijenja i kako me preplavljuje nelagoda. Upitao me: "Boli li?" Izgubljen u boli, pogrešno sam rekao: "Izađi!" umjesto "Izvadi!". Mladić je, poštujući instrukciju, odmah izvukao iglu i pozvao kolegu. Kolega je ubrzo došao, smireno postavio iglu i bez ikakve boli obavio posao. U tom trenutku pomislio sam: ovaj mladić vjerovatno nije kupio diplomu, jer je to ovdje gotovo nemoguće i zakonom strogo kažnjivo. No, bez obzira na formalno obrazovanje, pokazao je nedostatak iskustva, nesigurnost i nepažnju. _*Šta želim reći?*_ Danas smo skloni vjerovati da možemo sve naučiti na daljinu, putem online kurseva, tutorijala i aplikacija. Edukujemo se bez mentora, bez učitelja koji bi nas usmjeravali i korigovali. Osvojimo nekoliko teorijskih pojmova, pogledamo pokoji video i uvjerimo se da smo ovladali određenim znanjem. Tada, puni samopouzdanja, pokušavamo to znanje primijeniti u stvarnom životu. Međutim, vrlo brzo se pokaže naša slabost – promašujemo korake, donosimo pogrešne odluke i činimo niz grešaka. Tek kada se sudarimo sa stvarnošću, shvatimo da znanje nije samo u informacijama koje smo usvojili, već u vještinama koje smo uvježbali. Znanje nije puka informacija sažeta u definiciju – ono je kombinacija iskustva, prakse i mudrosti. I zato postoji važna razlika između onoga ko samo zna i onoga ko zna i umije primijeniti to znanje. Allah, subhanehu ve te'ala, u Kur'anu jasno ukazuje na razliku između onih koji imaju znanje i onih koji su lišeni te blagodati: _"Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju."_ (Ez-Zumer, 9) Razlika je, dakle, jasna: znanje je svjetlo koje pokazuje put, ali samo onima koji su spremni učiti predano, uzeti učitelja za vodiča i kroz praksu izoštriti svoje sposobnosti. _*Savremeni izazov u učenju*_ Savremeni čovjek, u svom ubrzanom načinu života, često vjeruje da je dovoljno odgledati nekoliko videa, pročitati par članaka i time postati stručnjak. Zaboravljamo da nas informacije ne čine kompetentnima. Učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, rekao je: _"Znanje je svjetlo koje Allah stavlja u srce roba, a nije puko memorisanje riječi."_ (Medaridžu es-Salikin) Znanje se stječe uz trud, rad i praksu. Onaj ko misli da može preskočiti stepenice učenja samo se vara. Takav, kada naiđe na prvu prepreku, poput onog mladića koji je vadio krv, izgubi se i napravi grešku. I nije greška problem sama po sebi – svi mi griješimo. Problem je kada ne učimo iz tih grešaka i kada ne shvatamo da smo pokušali postati majstori zanata bez majstora pored nas. *Prepoznavanje vlastitih sposobnosti* Allah, subhanehu ve te'ala, svakom od nas dao je različite sposobnosti, talente i predispozicije. Neko ima mirnu ruku za medicinske intervencije, neko oštar um za analizu, neko osjećaj za komunikaciju i empatiju. Naša je dužnost te darove prepoznati, njegovati i razvijati ih u korist zajednice. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: _"Allah, uistinu, voli da, kada neko od vas radi neki posao, da ga radi temeljito i kvalitetno."_ (Taberani) To znači da nije dovoljno samo raditi nešto – potrebno je tome se posvetiti, ulagati trud, učiti i iznova usavršavati svoje vještine. Kvalitet dolazi kroz praksu, kroz pažnju na detalje, kroz učenje od onih koji su to znanje primijenili u praksi prije nas. _*Moj današnji slučaj – ogledalo stvarnosti*_ Kolega koji je kasnije prišao da uzme uzorak krvi nije imao čarobni štapić. Njegova ruka je bila sigurna, njegova tehnika precizna, a njegovo postupanje mirno. To nije bio rezultat sreće ili "urođenog talenta". To je rezultat sati i sati prakse, uz stručnjake koji su ga podučavali. Njegova sigurnost nije bila poza, već posljedica dugogodišnjeg rada i truda. Mladost i entuzijazam su vrijedni, ali bez iskustva i vođstva gube na snazi. Mnogi danas pokušavaju preskočiti godine rada, a zatim, suočeni s prvim neuspjehom, gube volju i posustaju. Međutim, islam nas uči da je znanje neizmjerno vrijedno, ali da se ne stječe olako. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: _"Znanje se stječe učenjem, a blagost se stječe navikavanjem."_ (Taberani) To znači da nijedna knjiga, nijedan video, nijedna aplikacija ne može zamijeniti proces postepenog učenja i odgajanja duše kroz praksu i strpljenje. _*Zaključak: Ključ uspjeha je u znanju koje se primjenjuje*_ Znanje bez iskustva je kao sjeme bez zemlje – može izgledati vrijedno, ali neće donijeti plod. Informacija nije znanje, a teorija bez prakse je poput neupotrebljivog alata. Zato je važno učiti od učitelja, tražiti savjet od iskusnih, ulagati trud i vrijeme u razvoj svojih vještina. Svako od nas treba poznavati osnove svoje vjere, predano i pošteno raditi svoj posao i slijediti ono što mu leži na srcu i što ispunjava njegovu dušu. Ako to postignemo, spoznat ćemo smisao svog postojanja i ispuniti ga na način koji koristi i nama i zajednici. Sve mimo toga je prazna filozofija koja nas samo odvlači od suštine života. http://bit.ly/esinanovic http://bit.ly/ervins http://bit.ly/ervin_s