PUT BEZ BUKE U tišini noći srce mi zbori, o danima sreće, o izgubljenoj zori. Na nebu tražim znak Tvoje volje, dok duša šapće: "Budi jak, ne gubi nade polje." U sabahu svijetlom dova se lije, nadom se srce opet grije. Sve što je prošlo – bio je put, ne nosi tugu, a nije ni ljut. Prihvatio je što Allah da, u srcu mir, bez nemira i zla. Što prode i bilo je suđeno, svako iskušenje je kuđeno. Sad hodi smireno, bez teške riječi, jer zna da Allah sve rane liječi. U prsima nosi oslonac tih, na volju Gospodara – u danima svih. Sad oči mu sjaje, lice mu blista, jer zna da nakon kiše dolazi čista. U svakom danu vidi dar i spas, jer Allahov rahmet nikad ne kasni na čas. Jer što god dođe – to mu je dar, u Allahovoj volji nalazi svoj žar. Sada mu duša bez tereta hodi, jer zna: samo Allah istinski vodi. Iz vjere mu srce hrabro stoji, u Allahovom planu spokoj svoj broji. U namazu nalazi smiraj i glas, što vodi ga tiho kroz svaki čas. U Kur’anu nađe i put i lijek, za svaki teret i svaki prijek. Zna da je sabur ključ svakog dara, i da se istina s vremenom otvara. U Kur’anu nađe i put i lijek, za svaki teret i svaki prijek. Zna da dovama srce se smiri, i da se svako dobro s vremenom širi. U namazu spušta teret sa pleća, tu duša šuti, a srce se sjeća. U namazu nađe svjetlo i spas, tu svaka tuga postaje glas. U zikru nalazi smiraj i glas, što vodi ga tiho kroz svaki čas. Kad spomene Gospodara – srce se stiša, nestane tuga, nestane kiša. Sadaka briše i grijeh i bol, otvara srcu najljepši dol. Ne umanjuje – već bereket stvara, blagodat spušta kad se dijeli iz dara. U postu srce od strasti se čisti, duša se diže, a šejtan iščezne, isti. Glad i žeđ ga Gospodaru vežu, u svakom iftaru – dove se stežu. Dobročinstvo šuti, al’ mnogo kaže, u Allahovim knjigama se pažljivo slaže. Lijepa riječ, osmijeh i ruka data – u Allahu raste svaka ta plata. U zikru snaga, u namazu glas, u sadaki bereket, u postu spas. Sve Allahu prepusti — bez glasa, bez riječi, On srce najbliže liječi. http://bit.ly/esinanovic http://bit.ly/ervins http://bit.ly/ervin_s