Nije ovo više pitanje haljine… O, kćeri moje vjere… nije ovo više pitanje dužine suknje, kroja haljine, ili boje marame… Ovo je pitanje duše… pitanje pogleda, obraza, srca… Ovo je rat za tvoju čednost… i ti si front! Nisu skinuli tvoju maramu zato što im je smetala tvoja kosa… već zato što im je smetala tvoja snaga da kažeš „NE!“ Nisu ti skratili suknju zato što im je vruće… već da bi ti postalo hladno u nutrini, da bi izgubila stid, pa mislila da je otkrivanje – sloboda, a pokrivanje – zatvor. Danas razgolićavanje nije slučajnost – to je strategija. Reklama. Industrija. Prodaju ti tijelo kao reklamu, a dušu ti uzmu kao garanciju. Stave te na bilbord, prodaju uz čokoladu, muziku, parfem. A kad ih pitaš gdje je žena u svemu tome – kažu: ravnopravna! Zaboravili su da žena nije tijelo – nego amanet. Nije roba – nego svjetlo kuće. Nije ukras u izlogu – nego stub iza zavjese koji drži temelje društva. O, ti što misliš da si moderna jer si gola – znaj da je i Adam, alejhis-selam, kad je pogriješio – ostao bez odjeće. Pa mu je prvi pokret bio da se pokrije! A ti? Skidaš je sama… javno… pred onima koji te ne cijene, nego te gledaju kao meso – ne kao insan. Pokrij se, ne da sakriješ tijelo – već da pokažeš dostojanstvo! Pokrij se – da znaš da nisi jeftina, nisi prolazna, nisi igračka… Pokrij se – ne zbog muškaraca, nego zbog Allaha… Zbog sebe. Zbog svog srca koje vapi za poštovanjem, a ne za pogledima. Jer stid nije staromodan. On je iman. A kad stid nestane – nestaje i duša.