…Nisam htio pisati… …ali neka pero svjedoči onome što duša šapuće… Prije nego sam sjeo da pretočim misli u riječi – posavjetovao sam se. I podigao ruke… Zamolio Allaha za iskrenost. Jer – kakva je to rečenica iz koje ne miriše nijet? Nedavno mi se obrati poznanik. Skrušeno, iskreno, s molbom koja se ne zaboravlja uz kahvu. Zamolio me za nešto teško. Zahtjevno. Znao sam – mnogi bi ga prekinuli već na pola. Ali meni nešto u prsima reklo: "Uradi to. Ne radi njega. Radi Njega." Ni hvala nisam tražio. Ni ime da se spomene. Čak i gorivo – moj trošak. Samo da to bude djelo koje neće znati niko – osim Onaj Koji sve zna. Kad smo završili, krenem da idem. A on pruži ruku i reče: "Ovo je za tebe." Znate onaj osjećaj kada djetetu date slatkiš, pa ono otrči iza ćoška da ga otvori? Tako je i moje srce zatreptalo… Ali ne zbog onoga u kesi – već jer sam znao: Ovo nije od njega. Ovo je od Njega. I rekoh sebi: Nećeš sve zadržati. Zahvali Allahu – djelom, ne riječima. Udijelih dio radniku koji stoji tiho, sa strane, bez imena, bez publike. On ne zna ko sam. Ni zašto. Ali zna Onaj Koji gleda sve. Sutradan… Vrata se otvaraju. Novi posao. Nova nafaka. Bez molbe. Bez konkursa. Samo poruka prijatelja: "Brate, imam nešto za tebe. Hoćeš li?" I nije tu stalo… Odem da kupim naočale. Znao sam – stakla će "opeći". Ali rekoh sebi: "Treba ti. Sabur." Na kasi – promocija! Platih upola. Okvir možda nebitan… ali stakla – skupa stavka. Danas opet… Rekoh sebi: "Počasti se." Uzmem sok i keksić. Krenem prema mesdžidu. Na putu – komunalni radnik. Metla u ruci. Umor na licu. I srce kaže: "On je potrebniji." Dam mu ono što sam za sebe uzeo. Bez riječi. Bez očekivanja. Prođu četiri sata. Zvoni telefon: "Brate, jesi slobodan? Imam posao za tebe." I u nekoliko sati – šezdeset puta više nego što sam dao. I tad – srce mi šapnu: "Odgovor je već stigao." Nemaš imetka – a treba ti? Ne kucaj na vrata banke – kucaj na vrata Milostivog. Jer banci vraćaš s kamatom… A Allah – vraća s bereketom. On ti ne uzima. On ti daje. Ali samo ako daješ – a da niko ne zna osim Njega. Zato – biraj… Hoćeš li da ti ljudi određuju vrijednost – ili da ti Gospodar Arša daje bez mjere?